Zaključci

Zaključci okruglih stolova Eko foruma SDP-a na temu "Perspektive održivaog razvoja Jadrana"

Eko forum SDP-a održao je 4 okrugla stola na temu "Perspektive održivog razvoja Jadrana":

1. 24. ožujka u Puli – uvod u ciklus okruglih stolova i definiranje pojma i smjernica provedbe politike održivog razvoja
2. 18. travnja u Zadru – Imamo li strategiju razvoja ekološke poljoprivrede i ekoturizma?
3. 11. svibnja u Splitu – Gospodarenje otpadom i pročišćavanje otpadnih voda
4. 19. svibnja u Dubrovniku – Zaštita biološke raznolikosti i gospodarenje vodama.

Konferencija za novinare koja je 05. lipnja održana u Zagrebu bila je završni događaj ovog ciklusa.

Razlozi pokretanja ovog ciklusa okruglih stolova bili su:

1. nedovoljna informiranost građana o važnosti učinkovite provedbe politike održivog razvoja,
2. usprkos obvezama preuzetima na Samitu o održivom razvoju koji je 2002. godine održan u Johanesburgu, Republika Hrvatska još uvijek nije donijela Strategiju održivog razvoja države (rok za donošenje bio je kraj 2005),
3. tek mali broj lokalnih samouprava izradio je i usvojio lokalnu Agendu 21. Nijedna hrvatska županija nije izradila Agendu 21,
4. Jadran je izuzetno vrijedan resurs koji je izložen sve većim pritiscima.

Ciljevi organizacije okruglih stolova bili su:

1. pokretanje demokratskog dijaloga između političkih aktera, predstavnika civilnog društva, medijske javnosti i predstavnika gospodarstva s perspektivom pronalaženja najboljih rješenja za održivi razvoj Jadrana;
2. edukacija članova SDP-a o politici održivog razvoja i značaju zaštite okoliša u planiranju gospodarskih projekata;
3. definiranje prijedloga platforme SDP-a u području učinkovite provedbe politike održivog razvoja;
4. promoviranje politike održivog razvoja u hrvatskoj javnosti te promoviranje SDP-a kao stranke senzibilizirane za pitanja zaštite okoliša te stranke koja vodi modernu, a ne konzervativnu politiku zaštite okoliša.

Zaključci okruglih stolova:

1. nužno je poticati što više rasprava o politici održivog razvoja te bolje informirati i educirati javnost o ovoj temi. Naime, građani nisu dovoljno upoznati s problematikom održivog razvoja pa je nužna permanentna edukaciju stanovništva. Osim edukacije putem medija, nužno je poticati volonterski rad na terenu te edukaciju o održivom razvoju u sustavu školstva, primjerice dva školska sata tijekom godine posvetiti edukaciji o sva tri aspekta održivog razvoja;
2. u cilju učinkovite zaštite mora nužno je Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (ZERP) primijeniti i na zemlje Europske Unije, odnosno Italiju i Sloveniju;
3. daljnja decentralizacija Hrvatske, posebice financijska decentralizacija, jedan je od osnovnih preduvjeta za implementaciju učinkovite politike održivog razvoja Jadrana;
4. bez utemeljenja Obalne straže kao civilne službe nemoguć je učinkovit nadzor nad iznimno ekološki osjetljivim područjem Jadrana, posebice u uvjetima pojačanog tankerskog i brodskog prometa. Stoga SDP zahtjeva donošenje Zakona o Obalnoj straži;
5. Hrvatska mora propisati i osigurati djelotvoran sustav pročišćavanja balastnih voda u najvećim lukama na Jadranu;
6. što hitnije treba uspostaviti cjeloviti sustav nadzora i upravljanja plovidbom na Jadranu CVTMIS (Croatia Vessel Traffic Monitoring and Information Services), uspostaviti radarski nadzor nad cijelim Jadranom, proglasiti Jadransko more posebno osjetljivim morskim područjem sukladno odredbama konvencije MARPOL 73/78;
7. Hrvatska bi po uzoru na Maltu trebala ograničiti izlov ribe brodovima duljine veće od 12 metara na udaljenosti manjoj od 12 milja;
8. nužno je urediti pitanje zaštite obalnog prostora propisima o prostornom planiranju, zaštiti prirodne i kulturne baštine koji će jednako tretirati i domaće i strane investitore. Važno je definirati mehanizme za ograničenje prodora stranog kapitala dok se ne smanji razlika u kupovnoj moći domaćih i stranih investitora. Nužno je ograničiti mogućnost stjecanja poljoprivrednog zemljišta stranim investitorima, barem u razdoblju sljedećih deset godina, pri tome princip mora biti davanje koncesija, zakup, najam umjesto stjecanja vlasništva ili davanja prava građenja;
9. Hrvatska treba povećati udio ekološke poljoprivredne proizvodnje sa sadašnjih 3,5 promila u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji na 5% u sljedećih 5 godina, odnosno 10% u sljedećih 10 godina. To treba učiniti sustavnom edukacijom seoskog stanovništva, implementacijom instrumenata osiguranog otkupa eko proizvoda, njihove distribucije u domaća turistička (ekoturistička) središta, brand-mrežom 'green point' kioska, razrađenim sustavom subvencija (u obzir dolaze svi financijski i nefinancijski instrumenti potpore: prikupljanje i distribucija informacija, savjetodavna i tehnička pomoć, poticaji, osiguranja, subvencije, carinske olakšice, izvozne premije i dr.) za proizvodnju ekološke hrane te izgradnjom i jačanjem organiziranog sustava od proizvodnje do konzumacije eko proizvoda;
10. ekoturizam se mora temeljiti i na kulturnoj ponudi lokalne zajednice kao doprinos dodatak ekonomiji određene zajednice. Hrvatska treba koristiti pozitivna iskustva drugih država (primjerice Velike Britanije) koje imaju sustav poticaja za ekopoljoprivrednike koji se uključe u ekoturističke projekte;
11. država treba općim legislativnim okvirom, posebice definiranjem financijskih mehanizama, potaknuti održivi razvoj lokalnih zajednica, ali rješenja i odluke o konkretnim projektima moraju biti lokalne i u skladu s potrebama i željama lokalnog stanovništva. Projekti održivog razvoja trebaju biti prvenstveno u korist lokalnog stanovništva, a ne multinacionalnih kompanija. To podrazumijeva strategiju većeg broja manjih projekata skromnijeg obuhvata.
12. nužno je promijeniti institucionalni okvir u cilju rješavanja problema otpada jer novi Zakon o otpadu (2004) nije usklađen s direktivama iz područja horizontalnog zakonodavstva, a Strategija gospodarenja otpadom (2005) ne sadrži konkretnu platformu za rješavanje ovog najvećeg problema zaštite okoliša. U prijelaznom razdoblju nadležnost nad otpadom treba dati državnoj razini. Potom treba doraditi Strategiju gospodarenja otpadom, izraditi provedbeni plan Strategije, izmijeniti prostorno planske dokumenata te Zakonom o zaštiti okoliša utvrditi pravičnu ekološku rentu, uspostaviti transparentnu suradnju s javnošću. Hrvatska se treba znatno aktivnije uključiti u apliciranje za financiranje iz predpristupnih infrastrukturnih fondova EU. Predlaže se primjena modela javno-privatnog partnerstva raspisivanjem međunarodnih tendera za koncesije za izgradnju 10 regionalnih centara za gospodarenje otpadom s detaljno razrađenim uvjetima koje ponuđač mora ispuniti. Modelom javno-privatnog partnerstva izbjeglo bi se novo zaduživanje države, uveo bi se red u područje gospodarenja otpadom, JLS i JRS prisililo na suradnju u planiranju velikih infrastrukturnih projekata te potaknule nove razvojne mogućnosti zemlje;
13. nužno je što žurnije donijeti zakone koji će regulirati zaštitu i gospodarenje vodama, izrađivati kvalitetne studije utjecaja na okoliš prilikom izvođenja većih objekata nad kojima će se provoditi učinkovit monitoring i nadzor, kontrolirati eksploataciju podzemne vode i vode za piće, povećati izvoz vode kao finalnog proizvoda, a ne kao sirovine. Potrebno je povećati broj inspektora i inspekcijskih nadzora nad vodama uz strogu primjenu zakona i zakonskih normi, pa i uz pomoć novo formirane "ekološke policije", poticati javno-privatno partnerstvo u sektoru zaštite voda na način obvezivanja države da izgradi snažne regulatorne mehanizme i insitucije kao preduvjet upuštanja privatnog sektora u područje tzv. «prirodnih monopola» kakvo je komunalna hidrotehnika.
14. u cilju učinkovite zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti nužno je vratiti resor zaštite prirode u nadležnost Ministarstvo okoliša, omogućiti sustavno financiranje zaštite prirode i posebno priritetnih projekta NSAP-a, uspostaviti provedbeni okvir za provedbu konvencija o biološkoj raznolikosti, klimatskim promjenama i dezertifikaciji, decentralizirati stručne i upravne poslove zaštite prirode te razvijati partnerstvo s udrugama. Za jedinstvo upravljanja i ujednačen razvoj zaštićenih područja nacionalnih parkova i parkova prirode treba uspostaviti sustav sa Središnjom agencijom parkova.